19

srijeda

veljača

2020

Eto, sad novi predsjednik ukida crvene, počasne uniforme. Koji paradoks i koji krivi potez. Kao da si poljubio Mesića. A, dobro. To što je turistička atrtakcija i gdje stvaramo povijest u ovo malo vremena, nema veze.
Prvi potez i već s greškom. A niš, idemo dalje. Nova tura, nova avantura. Idemo dalje. napisao bi i više, ali, ubio mi Zoki inspiraciju.
Predsjedniče, stvorimo povijest, da bi nam budućnost bila zora bez podjeljenih oblaka. Hvala!

08

četvrtak

ožujak

2018

Dan žena

Znate, drage moje žene, zbog vas je lako i umirati i plakati. Majka kao žena je vrhunac življenja, nema zamjene, nema druge opcije. Ljubav je tako slatka zbog vas, a istovremeno i gorka i plačna i bolna. Ali opet i opet neodoljiva. Moje oduševljenje vama kao suprotnosti od nas (mislim na muškarce, ne na svemirce) je bezvremensko, ali samo zato što ustvari nema suprotnosti. Koliko samo znam žena koje se bolje snalaze u muškom društvu nego u ženskom. Ali općenito, ta mala razlika među nama je eliksir, radost i vrhunac privlačnosti. Dao bih sto Amerika (to pjeva onaj sa velikom glavom), samo za minut srca vašeg. I ako malo razmislite, jedini razlog te nerealne razlikosti, je.....
Da u simbiozi postanemo jedno. To vam je ono što zovemo ljubav.
ljubav.

16

nedjelja

ožujak

2014

Neka ti nebo šapne…

Kad bez daha ostanem,
ispod vjetra koji je milovao tvoje lice,
ti reci što da postanem,
miris slučajnosti
ili sudbina koju kupuješ
na tebi namještenoj dražbi?
Ako umrem u slijedećoj kapi kiše,
ne odustaj,
pusti svoj poriv da diše,
neka ti nebo šapne razlog za utjehu;
u duginim bojama nek’ te nosi tišina.
A prašina
što čini ti oči suzne i plačne,
neka ugasi vatru boli.
Jer duša će uvijek znati,
da ova što sada pati,
jedino tebe voli.
Jedino tebe voli.

22

srijeda

siječanj

2014

Poema vječnosti

Čujem kako sudbina
vješto plete naše niti,
ovdje, u raskoraku
bezbroj misli o tebi.
Živiš iza imena
koje sam ti poklonio
u ekstazama mog pera i mojih stihova,
umotana u svoju tišinu,
u bijeloj haljini,
u polumračnoj sobi
hotela na kraju grada.
Oženio sam te uz blagoslov
lažne slučajnosti te večeri,
iako si nosila teret svog srca
u džepovima prošlosti.
I sad znam da me ponovo čekaš
u rubovima uspomena,
pišući nekoliko poglavlja
gdje si samo moja
na ulicama Vječnog grada.
I ništa nas ne može ugušiti,
ni druge sudbine,
ni obećana proročanstva.
Na kraju, ostajemo sami
ispred ratova koji se nas ne tiču,
zagrljeni, očekujući onu vječnost
sa publikom koju smo sami odabrali
i prije nego smo usta
prošetali po našoj nagosti.
Već je ispisano na zidu kojeg smo srušili:
"iluzija ljubavi je,
tek jedna dimenzija istine
o kojoj ispovijedamo",
i cesta kojom prosipamo trenutke,
pokazuje nam milijune znakova
na koje se ne obaziremo.
A samo zato,
jer prkosimo vlastitoj igri.

Oznake: poezija, vječnost, poema

18

subota

siječanj

2014

Blogohuljenje na šanku (prva epizoda)

Pitate li se nekad šta sve pijete? Jučer sam pio neko vino što su mi poslali moji Slavonci. Ne znam tko je radio to vino, ali preporučujem prekvalifikaciju u zanimanja vezana uz čistoću i dezinfekciju masnih ćevapdžinica i sličnih institucija masnoće. Ako sam i imao neke bakterije u utrobi i ostalim putevima kojim je prošao taj nektar, ako se tako može nazvati ( a vjerujte, ne može ), sada sigurno više nemam. Mislim da i ako, ipak, zahladi ove zime, oslobođen sam natakanja antifriza u sebe, ovaj put, jer sa ovim vinom mogu i gol na -40. Naravno da me sve to nije zaustavilo da nakon prve krigle (da, krigle od pola litre), natočim još jedan light gemišt. Čak i na činjenicu o nekvaliteti, ja sam se ipak držao one stare narodne: "In vino veritas", samo što je moja istina pobjegla kroz penis i rektum, jutros, a i kasnije opet.

Oznake: vino, šank

15

srijeda

siječanj

2014

Hrvatska - Crna Gora

Rukometna ludnica lagano se zakuhtava. Ovaj put, prvi krug je formalnost, jer dobili smo laganu skupinu, s obzirom na B i C, tako da uništavanje živaca, povraćanje od alkohola, čupanje kose, kako svoje tako i prvog do sebe, počinje tek u drugom krugu, kada se križamo sa Francuskom, Srbijom, Poljskom i Rusijom. Jedna od tih će naravno ispasti. Danas na menu-u je Crna Gora. Ne znam da li oni trče ili hodaju, leže ili spavaju, ali nama je to, ipak, očekivana pobjeda i sve osim toga bi bila katastrofa. Kako su poznati po tome da im je rekord na 100 metara, 60 metara, pretpostavljam da bi ih mi trebali dobiti i na rukama, a pucajući nogama, tek toliko da bude zabavno. Šalu nastranu ćemo odbaciti, jer ipak se radi o reprezentaciji koja je izbacila Njemačku sa prvenstva, a oni koji prate, znaju da je njihova liga ispred ostalih trenutno. Ali, Crnogorcima nedostaje dosta igrača, tako da će biti sretni ako ih baš ne rasturimo. Njima bi mogla igrati i gola razlika, pa možda i mi malo zakočimo i odmorimo ključne igrače. I to bi moglo biti presudno u turniru; ne moram ni reći koliko nas je to puta koštalo. Daleko je more. Idemo... počinje... Javim se na poluvremenu.

Prvi polčas:
Crnogorci drže priključak k'o sapun, jako im je sklisko. Vidljivo je da igramo sa pola snage i da odmaramo igrače, a vjerojatno idemo i malo pomoći susjedima, jel Bjelorusija im je izravan protivnik za prolaz u drugi krug, što bi Crnogorcima bio veliki uspjeh. Za sada jedan razlike, ali sada ćemo malo stisnuti, prabbli... Uglavnom nema nervoze, a nadam se da i neće.

Drugi polčas:
A što reći, nego, još jedna lagana pobjeda sa pola snage. Ali to smo i znali, za nas prvenstvo počinje u petak protiv Švedske, kada ćemo znati koliko bodova prenosimo u drugi krug. Crnogorci su naravno sretni jer ih nismo unakazili. Najbolje to govori izjava njihovog izbornika za vrijeme time-out-a: gol razlika je mnogo bitna. E pa njima i je mnogo bitna, a nama je bitna tek pobjeda, jer sada sigurno prenosimo 2 boda, a da li i više, znat ćemo nakon Švedske. Do tipkanja.

Oznake: rukomet, Hrvatska

Rod Stewart - Bog sex-a

Glazbena legenda, sada već 69-godišnji vitalni penzić, koji BTW izgleda bolje nego kad je bio mlad (to ću dokazati kasnije), slovi još uvijek kao, zamislite, Bog seksa. Barem tako tvrdi njegova bolja polovica Penny Lancaster, 42-godišnjakinja, s kojom bi se i vaš bloger rado igrao u pješčaniku. Vođeni ovom činjenicom, a nemoguće se oglušiti i zažmiriti na tvrdnju da je netko Bog, jednostavno, slijedeći put, dragi moji čitatelji, kada budete u intimnom odnosu (sa partner/om/icom ili rukom rukicom) i kada tiho i duboko uzdahnete: "O Bože", sjetite se Boga Roda, jer se zapravo njemu obraćate. Kako slika govori više od riječi, a video još više (jer tu je puno slika), pogledajte u priloženom; taj predivan osmijeh, tu ljepotu, to šarmantno pijanstvo vječnog šarmera i Boga seksa. Slušajte u pozadini kako žene zaista vrište. Meni se čini da je dovoljno da se on pojavi u prostoriji pa da svršavanje počne... Zato je on Bog.

Video link: Mladi Bog Rod

Francuske veze


Zamislite, Francuzić, El Presidente, umjesto u prvu damu, penetrirao u neku drugu damu, i to ni manje ni više nego glumicu. Je li opravdala svoje zanimanje i odglumila orgazam, nije potvrđeno, jel izvor blizak meni, zaista nema pojma o čemu se tu radi. :)
Šuška se da je glumica noseća, pa možemo ustvrditi da je penetrator Hollande uspješno penetrirao u tu drugu damu koja bi mogla postati prva dama. A prvoj dami je od svega toga pozlilo; pretpostavljam da se malo i ispovraćala po lobutinkama, ili koje već cipelice nosi. Eto, tako je i ovaj predsjednik Francuske nastavio tradiciju prethodnika i opravdao ugled svoje nacije, koja slovi kao odlični ljubavnici. Iako, moram reći, čini mi se da su pobrkali lončiće, jer trenutno dokazuju da su odlični preljubnici, počevši od poglavnika kao primjera drugima. Nema im druge, nego organizirati kolektivne orgije i objasniti, po mogućnosti nama Hrvatima, kako je to proeuropski. Vive la France.

14

utorak

siječanj

2014

Nemojmo se udaljavati riječima (tako lako)

Nemojmo se udaljaviti riječima, lomiti jedinstvo kao hostiju (tako lako).
Znaš, ulicama kojima prođem zagrljen kišama, dajem imena poput tvojih nježnosti koje si meni poklanjala. To ipak nešto znači, meni mnogo znači Nataly. Dišem tvoje pokrete u praznim trenutcima dana, utopljen u note i boje koje me podsjećaju na tebe. Volio bih te sutra ugledati pod kišobranom naših dodira, skupljati kapi sa tvoga lica, upijajući i tvoj osmijeh u svoje srce, koje ponekad tuguje pjesmama. Tuguje samo zato, jer trenutno su poljupci tvoji, tek epizoda sjećanja, tek sjećanje bez dodira, tek miris bez mirisa.
Uskoro, kad se sunce ono naše, opet iskrade u jednom divnom siječanjskom jutru, kad ugledam tvoju sjenu kako grli moju, zaboravit ćemo sve ceste kojima smo prolijevali tuge; i opet će se moji prsti plesti u tvojoj plavoj kosi kao dašak ljubavi koja je zapisana u zvijezdama. Zaboravit ćemo na prošlost i budućnost, vrijeme će stati nama u čast, plima i oseka će biti jedno, baš kao i mi, baš kao i mi te srebrne noći.
Do tada Nataly, nemojmo se udaljavati riječima (tako lako).

Oznake: Nataly, poezija

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.